Elektronska komunikacija sa organima javne vlasti u Srbiji (ni)je Sizifov posao?

Novi Zakon o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju[1] (u daljem tekstu: Zakon) počeo je da se primenjuje 27.10.2017. godine. Opšta javnost ne krije skeptičnost i kritike povodom novog Zakona, što nije potpuno neopravdano s obzirom na to da zvanične statistike pokazuju da četvrtina građana Srbije nikad nije koristila računar.[2] Nasuprot tome, nesporno je da savremeno društvo sve više postaje informaciono. Informaciono-komunikacione tehnologije igraju najvažniju ulogu, kako u poslovnim odnosima, tako i u svim sferama života.[3] Pored toga, novim Zakonom domaća regulativa usaglasiće se sa eIDAS (electronic ID And Services) regulativom EU, a i objediniće postojeće domaće propise i regulisati nove detalje vezane za elektronsko poslovanje.

Šta je novo, a šta unapređeno u odnosu na raniju regulativu?

Zakoni koji su do sad delimično regulisali ova pitanja, Zakon o elektronskom dokumentu[4] i Zakon o elektronskom potpisu,[5] prestaju da važe.

Neki od potpuno novih termina koji su prvi put predviđeni u našem zakonodavstvu su: elektronski oblik podatka, elektronska transakcija, autentikacija, elektronska identifikacija, usluga od poverenja, napredni elektronski potpis, elektronski vremenski žig, konverzija dokumenta, elektronski pečat, kao i napredni i kvalifikovani elektronski pečat, usluga elektronske dostave, autentifikacija veb sajtova, elektronsko čuvanje dokumenata i druge. Još jedna novina je i mogućnost korišćenja pseudonima umesto punih ličnih imena.

Novi Zakon unapređuje definicije pojmova: elektronski dokument, kvalifikovani elektronski potpis, elektronski sertifikat i kvalifikovani elektronski sertifikat i sličnih, a koji su već bili definisani u domaćem pravu. Predviđeni su i uslovi overe digitalizovanog akta, čime se otklanjaju nedoumice predviđene starim zakonom.

Dostavljanje elektronskih dokumenata između organa javne vlasti i stranaka, kao i između organa javne vlasti međusobno je takođe definisano, kao uostalom i Zakonom o opštem upravnom postupku, ali i pored toga skreće se pažnja da dostavljanje dokumenata elektronskim putem i dalje predstavlja bezbednosni rizik.

Definisan je i pojam validacije – postupka provere i potvrđivanja ispravnosti elektronskog potpisa, odnosno elektronskog pečata – kao ključni korak u njihovoj primeni, jer se u slučaju negativne validacije ceo dokument odbacuje.

Nakon početka primene Zakona, planirano je donošenje još 17 podzakonskih akata u cilju uspostavljanja i razvoja mreže pružanja e-usluga.

Kakve će ovo pogodnosti doneti građanima Srbije?

Primarno i najvažnije, doprineće uštedi vremena i novca. Značajno će se pojednostaviti procedure pred organima javne vlasti, ali i celokupno poslovanje pravnim licima. Smanjiće se i troškovi čuvanja dokumentacije. Početak primene ovog Zakona bitna je osnova za unapređenje regulative elektronskog poslovanja, ali i za izgradnju svesti građana Srbije o njegovom značaju. Činjenica je da građani najbolje uviđaju značaj novina kada im se ukaže na pogodnosti koje će osvarivati njihovim prihvatanjem.

Omogućiće se jednostavna i jeftinija upotreba kvalifikovanih elektronskih sertifikata, razmena dokumentacije u elektronskom obliku, kao i uništavanje papirne dokumentacije za koju je obezbeđena usluga kvalifikovanog elektronskog čuvanja.

Krajnji, dugoročni cilj kome se teži je unapređenje celokupnog poslovnog ambijenta u Srbiji i, usled toga, privlačenje stranih investitora.

A do tad, više nećemo morati da čekamo u redovima.

[1] Zakon o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju (“Sl. glasnik RS”, br. 94/2017).
[2] Miladin Kovačević, Kristina Pavlović, Vladimir Šutić, Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u Republici Srbiji, Republički zavod za statistiku, Beograd, 2017, str. 18, dostupno na: http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/repository/documents/00/02/59/85/ICT2017s.pdf
[3] Ibid. str. 3.
[4] Zakon o elektronskom dokumentu (“Sl. glasnik RS”, br. 51/2009).
[5] Zakon o elektronskom potpisu (“Sl. glasnik RS”, br. 135/2004).

Najnovije: