12 min čitanja

Podeli ovaj članak

Rate this Post

Tehnološki višak – alternative: rešenja koje treba da razmotrite pre odluke o otkazu

21/03/2026
tehnološki višak alternative

Ažurirano: April 2026.  |  Sledeća revizija: Oktobar 2026.

Kompanija ulazi u period smanjene aktivnosti. Prihodi su niži, budžeti su smanjeni, menadžment razmatra otpuštanja. Prva reakcija je uvek ista: pokrenuti procedure za otkaz zaposlenih kao tehnološkog viška. Ali ta procedura nije ni brza ni jeftina, i nije jedina opcija.

Zakon o radu1 predviđa niz mera koje poslodavac može preduzeti pre donošenja odluke o masovnim otkazima. Ove alternative nisu samo etičan izbor prema zaposlenima: one su i finansijski razumniji izbor za kompaniju, jer izbegavaju troškove otpremnina, sudskih sporova i ponovnog zapošljavanja kada se poslovanje oporavi.

Ovaj blog pokriva sve zakonom predviđene alternative otkazu ugovora o radu, sa konkretnim opisom kako svaka funkcioniše i kada je prikladna. Ako se ipak odlučite na otkaz, preporučujemo da prethodno pročitate blog o otkazu ugovora o radu kao tehnološkom višku, da biste razumeli sve greške koje košta skupo.

3–36 mesečnih zarada može iznositi ukupan trošak jednog nezakonitog otkaza, pre kamate, troškova postupka i novčanih kazni (Zakon o radu, čl. 1911)

1. Zašto razmotriti alternative tehnološkom višku?

Ukratko: Otkaz zaposlenih kao tehnološkog viška nosi trostruki trošak: otpremnine, rizik sudskog spora i gubitak stručnog kadra koji je teško ponovo pronaći. Alternativne mere mogu postići isti finansijski cilj: smanjenje troškova radne snage, uz znatno manji rizik i po nižoj ceni. Pre nego što pokrenete otkaznu proceduru, proverite koje alternative su vam dostupne.

Procedura za otkaz ugovora o radu kao tehnološki višak je formalna, složena i nosi visok rizik. Grešaka ima mnogo: nepravilno definisani ili primenjeni kriterijumi za određivanje viška, izostanak programa za rešavanje viška, neizmenjeni pravilnik o sistematizaciji, nedovoljno obrazloženo rešenje. Svaka od ovih grešaka može rezultirati nezakonitim otkazom i naknadom štete koja se računa u godišnjim budžetima.

Pored finansijskog rizika, masovna otpuštanja nose i gubitak iskusnog kadra koga je teško i skupo ponovo pronaći, pad motivacije i lojalnosti zaposlenih koji ostaju u kompaniji, reputacioni rizik na tržištu rada, posebno u IT sektoru gde informacije o poslodavcima cirkulišu brzo, i gubitak uloženog vremena i novca u obuku zaposlenih.

Zakon o radu predviđa i obavezu poslodavca da pre davanja otkaza zbog tehnološkog viška razmotri mere za novo zapošljavanje.2 To nije samo etička preporuka: to je zakonska obaveza čije neispunjavanje može rezultirati nezakonitim otkazom. Kompanija koja iscrpi sve dostupne alternative pre otkaza ima i znatno jači položaj pred sudom ako do spora ipak dođe.

Ukratko: Kompanija koja pre otkaza iscrpi dostupne alternative ne samo da smanjuje finansijski rizik, nego i gradi jači pravni položaj u eventualnom sudskom sporu. Svaki dokumentovani korak koji prethodi otkazu može biti presudan.

2. Privremeno zaustavljanje regrutacije

Ukratko: Privremeni moratorijum na novo zapošljavanje je najlakša i najjeftinija mera smanjenja troškova radne snage. Nema otkaznih procedura, nema otpremnina, nema rizika od spora. Slobodna radna mesta se popunjavaju preraspodjelom ili prekvalifikacijom postojećih zaposlenih umesto zapošljavanjem novih.

Kada kompanija ulazi u period finansijskog pritiska, prvi korak koji ne nosi nikakav pravni rizik jeste zamrzavanje novih zapošljavanja. Svako slobodno radno mesto koje se ne popuni znači direktnu uštedu troškova radne snage bez ikakvih zakonskih komplikacija.

Umesto zapošljavanja novih lica, razmotrite prekvalifikaciju ili preraspoređivanje postojećih zaposlenih na slobodna radna mesta, preraspodelu radnih zadataka unutar postojećeg tima, a ako ipak postoji neophodna potreba za određenom vrstom rada, angažovanje van radnog odnosa kroz privremene i povremene poslove, ugovor o delu ili agencijsko zapošljavanje.

Ova mera je posebno efikasna u kompanijama koje su u ekspanziji imale visoku stopu zapošljavanja i gde postoje otvorene pozicije koje nisu hitne. Troškovi angažovanja novih zaposlenih (regrutacija, onboarding, obuka) često su viši nego što izgledaju na prvi pogled. Moratorijum na regrutaciju ne mora biti trajno rešenje: može biti most koji premošćuje period smanjene aktivnosti dok se poslovanje ne stabilizuje.

Ukratko: Zamrzavanje novih zapošljavanja je mera nulte cene i nultog pravnog rizika. Pre nego što se krene u otkazne procedure, ova mera bi trebalo da bude automatski prvi korak svake kompanije u periodu finansijskog pritiska.

3. Preispitivanje ugovora na određeno vreme

Ukratko: Zaposleni angažovani na određeno vreme zbog povećanja obima posla mogu biti legitimno pušteni da im ugovor istekne ako se obim posla smanjio. Ovo nije otkaz u pravnom smislu i ne zahteva otkaznu proceduru, pod uslovom da je ugovor zaključen uz objektivno opravdane razloge.

Ugovor o radu na određeno vreme zakonski je dozvoljen samo kada postoje objektivni razlozi opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Ako je kompanija imala zaposlene na određeno vreme zbog privremeno povećanog obima posla koji se sada smanjio, ti ugovori mogu legitimno isteći bez daljnjih obaveza.

Važno je razumeti razliku. Ako je ugovor zaključen uz zakonski opravdane razloge i obim posla se smanjio, istek ugovora je zakonit i nije otkaz. Ako je ugovor zaključen protivno zakonu, bez objektivnih razloga ili duže od zakonom dozvoljenog roka, sud može tretirati taj radni odnos kao radni odnos na neodređeno vreme, što menja celu situaciju.

Poslodavci koji su godinama zaposlene zadržavali na ugovorima na određeno vreme zloupotrebljavajući taj institut sada nemaju zakonski lakši izlaz. U takvim slučajevima treba pažljivo proceniti pravni status svakog zaposlenog pre donošenja bilo kakve odluke. Za detaljan pregled pravila, pogledajte naš blog o otkazu ugovora o radu.

Ukratko: Istek ugovora na određeno vreme nije otkaz i ne nosi otkaznu proceduru, ali samo ako je ugovor prvobitno bio zakonito zaključen. Kompanija koja je zloupotrebljavala ovaj institut ne može ga koristiti kao bezbolni izlaz.

4. Neplaćeno odsustvo

Ukratko: Neplaćeno odsustvo je sporazumna mera kojom zaposleni privremeno odsustvuje sa posla bez naknade zarade, a radni odnos ostaje aktivan. Kompanija ostvaruje uštedu troškova rada za period odsustva, a zaposleni zadržava status zaposlenog. Ova opcija mora biti regulisana opštim aktom i zahteva saglasnost zaposlenog.

Zakon o radu ne reguliše detaljno pravo na neplaćeno odsustvo, što znači da je uvođenje ove opcije potrebno precizno definisati kroz opšti akt (Pravilnik o radu). Bez jasnih pravila u internom aktu, neplaćeno odsustvo može dovesti do nesporazuma i pravnih komplikacija.

Neplaćeno odsustvo je bilateralna mera: obe strane moraju se saglasiti. Poslodavac ne može jednostrano naložiti zaposlenom da ode na neplaćeno odsustvo. Ono što poslodavac može jeste da predloži ovu mogućnost zaposlenima kao dobrovoljnu opciju.

Prednosti za kompaniju su direktna ušteda troškova zarade za period odsustva, zaposleni ostaje u radnom odnosu i dostupan je kada se aktivnost oporavi, izbegava se složena otkazna procedura i troškovi otpremnine, i kompanija zadržava stručni kadar koji je teško ponovo pronaći.

Za vreme neplaćenog odsustva zaposleni nema pravo na naknadu zarade niti na naknadu za vreme nezaposlenosti od Nacionalne službe za zapošljavanje. Ovo treba jasno komunicirati zaposlenima pre nego što se slože sa ovom opcijom.

Ukratko: Neplaćeno odsustvo je privremena, obostrano korisna mera koja ne nosi pravni rizik ako je pravilno regulisana i dobrovoljno prihvaćena. Kompanija zadržava zaposlenog, zaposleni zadržava radno mesto, a obe strane dobijaju vreme da se situacija stabilizuje.

5. Fleksibilizacija radnog vremena i srazmerno smanjenje zarade

Ukratko: Skraćenje radnog vremena uz srazmerno smanjenje zarade je mera koja omogućava kompaniji da smanji troškove rada dok zadržava sve zaposlene. Ova mera zahteva izmenu ugovora o radu putem aneksa i saglasnost zaposlenog. Ako zaposleni odbije aneks, poslodavac može dati otkaz uz poštovanje propisane procedure.

Umesto otpuštanja dela zaposlenih, kompanija može skratiti radno vreme svim ili pojedinim zaposlenima uz srazmerno smanjenje zarade. Ova mera ravnomerno raspodeljuje teret smanjenih poslovnih aktivnosti na ceo tim umesto da ceo teret pada na manji broj zaposlenih koji gube posao.

Implementacija ove mere zahteva ponudu aneksa ugovora o radu svakom zaposlenom čije se radno vreme i zarada menjaju. Zaposleni ima rok od 15 radnih dana da prihvati ili odbije aneks. Ako zaposleni odbije aneks, poslodavac može pokrenuti otkaznu proceduru, ali uz poštovanje svih zakonskih koraka.

Preraspodela radnih zadataka je komplementarna mera: analizom tokova rada moguće je identifikovati poslove koji se preklapaju ili resurse koji su nedovoljno iskorišćeni, i reorganizovati tim bez smanjenja broja zaposlenih.

Primer: IT kompanija sa 20 programera prelazi na period smanjene potražnje za uslugama. Umesto otpuštanja 5 programera uz otpremnine i rizik spora, kompanija svim programerima predlaže smanjenje radnog vremena sa punog na 80% uz srazmerno smanjenje zarade. Ukupna ušteda je ista, a kompanija zadržava ceo tim spreman za oporavak aktivnosti.
Ukratko: Skraćeno radno vreme ravnomerno raspodeljuje teret smanjene aktivnosti. Umesto da manji broj zaposlenih izgubi posao, svi zaposleni privremeno primaju manje. Pravni rizik je minimalan uz pravilno sprovođenu aneks proceduru.

6. Smanjenje zarade zbog smanjenja obima posla

Ukratko: Zakon o radu predviđa mogućnost smanjenja zarade zaposlenog ako se smanjio obim posla. Ovo se sprovodi putem aneksa ugovora o radu. Zaposleni mora biti obavešten o razlozima i ima pravo da odbije. Odbijanje aneksa daje poslodavcu osnov za otkaz uz zakonsku proceduru.

Smanjenje zarade zbog smanjenja obima posla je zasebna mera koja ne mora biti praćena smanjenjem radnog vremena. Kompanija koja ne može da obezbedi pun obim posla za sve zaposlene može predložiti privremeno smanjenje zarade dok se situacija ne normalizuje.

Ova mera mora biti sprovedena formalno, putem aneksa ugovora o radu. Jednostrana izmena zarade od strane poslodavca bez saglasnosti zaposlenog bi bila nezakonita i mogla bi dati osnov za sudski spor.

Ključna pitanja koja treba razmotriti pre primene ove mere: da li zarada može pasti ispod zakonom propisanog minimuma (zarada nikada ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa Zakonom o radu), da li su kriterijumi za smanjenje zarade objektivni i jednako primenjeni, i da li ste zaposlenom jasno komunicirali razloge i očekivano trajanje mere.

Ukratko: Smanjenje zarade mora biti formalizovano kroz aneks. Jednostrana izmena zarade od strane poslodavca je nezakonita i može se skupo platiti. Primenite ovu meru uz pravnu pomoć kako biste izbegli buduće komplikacije.

7. Preraspoređivanje na drugo radno mesto

Ukratko: Ako je prestala potreba za radom na određenom radnom mestu, a zaposleni ima odgovarajuće kvalifikacije za drugo radno mesto u kompaniji, poslodavac je dužan da razmotri preraspoređivanje pre davanja otkaza. Otkaz nije zakonit ako je u trenutku davanja otkaza postojalo odgovarajuće slobodno radno mesto za koje zaposleni nije ni upitan.

Zakon o radu predviđa obavezu poslodavca da, pre davanja otkaza zbog tehnološkog viška, razmotri mogućnost preraspoređivanja zaposlenog na drugo odgovarajuće radno mesto. Ovo je obaveza, a ne preporuka.

Praksa sudova u Srbiji je jasna: ako je u trenutku davanja otkaza kao tehnološki višak postojalo upražnjeno radno mesto za koje je zaposleni kvalifikovan, a poslodavac zaposlenog nije premestio na to mesto, otkaz je nezakonit.

Preraspoređivanje može biti na isto radno mesto u drugoj organizacionoj jedinici ili lokaciji, na radno mesto niže ili više stručne spreme uz saglasnost zaposlenog, ili na privremeni rad kod drugog poslodavca u okviru grupe kompanija.

Kada je preraspoređivanje praćeno promenom uslova rada, zarade, lokacije ili radnog vremena, zaposlenom se nudi aneks ugovora o radu. Ako zaposleni odbije razumno ponuđeno preraspoređivanje bez opravdanog razloga, otkaz koji eventualno sledi ima znatno jači pravni osnov. Dokumentujte sve korake u procesu preraspoređivanja: koje pozicije su bile slobodne, kome su ponuđene i zašto su odbijene. Ta dokumentacija je ključna u eventualnom sudskom sporu.

Ukratko: Obaveza razmatranja preraspoređivanja pre otkaza nije preporuka nego zakonska obaveza. Ako ste propustili ovaj korak, a slobodno radno mesto je postojalo, otkaz je nezakonit bez obzira na sve ostale razloge.

8. Ponuda aneksa ugovora o radu

Ukratko: Aneks ugovora o radu je formalni instrument za izmenu uslova rada bez raskida radnog odnosa. Poslodavac može ponuditi aneks koji menja zaradu, radno vreme, radno mesto, opis posla ili druge uslove. Zaposleni ima 15 radnih dana da prihvati ili odbije. Odbijanje aneksa daje osnov za otkaz, ali poslodavac i tada mora poštovati otkaznu proceduru.

Aneks ugovora o radu je alat koji poslodavcu daje fleksibilnost da prilagodi uslove rada aktuelnim poslovnim potrebama bez raskida radnog odnosa. Može se koristiti za promenu radnog mesta ili organizacione jedinice, smanjenje ili promenu radnog vremena, smanjenje zarade zbog smanjenja obima posla, izmenu opisa posla i radnih zadataka, i promenu mesta rada, na primer prelazak na rad od kuće ili na drugu lokaciju.

Procedura za ponudu aneksa:

  1. Poslodavac dostavlja zaposlenom pisanu ponudu aneksa ugovora o radu sa obrazloženjem razloga za izmenu uslova.
  2. Zaposleni ima rok od 15 radnih dana da prihvati ili odbije ponudu.
  3. Ako zaposleni prihvati, radni odnos se nastavlja pod novim uslovima.
  4. Ako zaposleni odbije, poslodavac može pokrenuti otkaznu proceduru. Zaposleni koji odbije razumno ponuđeni aneks može imati pravo na otpremninu, ali gubi pravo da ospori zakonitost otkaza po osnovu nepostojanja razloga.

Aneks koji nudi bitno lošije uslove od postojećih može biti ocenjen kao ponuda u zloj nameri, a zaposleni koji ga odbije može tražiti isplatu otpremnine. Konsultujte se sa advokatom pre formulisanja aneksa koji drastično menja uslove rada.

Ukratko: Aneks ugovora o radu je fleksibilan alat za prilagođavanje uslova rada bez raskida radnog odnosa. Ključno je da ponuđeni uslovi budu razumni i da procedura bude pravilno sprovedena: aneks koji deluje kao prinuda lako može biti osporen pred sudom.

9. Sporazumni prestanak radnog odnosa

Ukratko: Sporazumni prestanak radnog odnosa je najbezbednija opcija za poslodavca kada želi da okonča radni odnos bez rizika sudskog spora. Obe strane se dogovaraju o svim uslovima: datumu prestanka, eventualnoj naknadi, referencama. Nema otpremnine po zakonu osim ako je sporazumom dogovorena, ali zaposleni gubi pravo na naknadu za vreme nezaposlenosti.

Sporazumni prestanak radnog odnosa eliminiše najvažniji rizik za poslodavca: naknadni sudski spor o zakonitosti otkaza. Kada se obe strane sporazumno saglase o prestanku radnog odnosa, zaposleni u principu gubi pravo da ospori taj prestanak pred sudom.

Međutim, postoji bitna razlika u odnosu na otkaz: zaposleni koji sporazumno raskine radni odnos nema pravo na naknadu za vreme nezaposlenosti od Nacionalne službe za zapošljavanje. Ovo je važna okolnost koja utiče na pregovaračku poziciju obe strane, jer će zaposleni često zahtevati novčanu naknadu kao kompenzaciju za gubitak ovog prava.

Za razliku od toga, zaposleni kome je otkazan ugovor kao tehnološkom višku ima pravo na naknadu za nezaposlenost u trajanju od 3 do 12 meseci u zavisnosti od dužine staža osiguranja.

Sporazum o prestanku radnog odnosa treba da sadrži datum prestanka radnog odnosa, eventualni iznos naknade koji kompanija isplaćuje, regulisanje svih međusobnih potraživanja kao što su neiskorišćeni odmori i bonusi, obaveze po osnovu poverljivosti i zabrane konkurencije, i dogovor o referencama.

Ukratko: Sporazumni prestanak eliminiše rizik sudskog spora ali zahteva pažljivo vođene pregovore. Zaposleni koji pristaje na ovaj vid prestanka najčešće traži finansijsku kompenzaciju za gubitak prava na naknadu za nezaposlenost. Taj trošak je po pravilu niži od troška otkazne procedure i eventualnog spora.

10. Poređenje alternativa: troškovi i rizici

Ukratko: Različite alternative nose različite troškove i rizike. Najefikasnije mere su one koje kombinuju uštedu troškova rada sa minimalnim pravnim rizikom. U većini slučajeva, kombinacija nekoliko manjih mera može postići isti finansijski cilj kao masovno otpuštanje, ali po znatno nižoj ceni i bez dugoročnih posledica po organizacionu kulturu.
Mera Trošak za kompaniju Pravni rizik Zahteva saglasnost zaposlenog
Zamrzavanje regrutacije Minimalan Nema Ne
Istek ugovora na određeno vreme Minimalan Nizak (ako su ugovori bili zakoniti) Ne
Neplaćeno odsustvo Minimalan Nizak Da
Skraćeno radno vreme / aneks Administrativni troškovi Nizak (uz pravilnu proceduru) Da
Preraspoređivanje Minimalan Nizak (ako je ponuđeno u dobroj nameri) Zavisi od izmene uslova
Sporazumni prestanak Eventualna naknada po dogovoru Vrlo nizak Da
Otkaz kao tehnološki višak Visok (otpremnina + troškovi procedure) Visok (složena procedura) Ne (ali nosi visok rizik spora)

Najracionalniji pristup je sekvencijalan: početi od mera sa nultim troškom i rizikom (zamrzavanje regrutacije), proći kroz mere koje zahtevaju saglasnost zaposlenog (aneks, sporazum), i tek na kraju, ako ni te mere nisu bile dovoljne, pristupiti formalnoj otkaznoj proceduri, ali tada potpuno pravilno, uz pravnu pomoć. Redosled je važan: svaka mera koja se iscrpi pre otkaza jača pravnu poziciju poslodavca u eventualnom sporu i smanjuje ukupan trošak restrukturiranja.

Ukratko: Optimalna strategija nije jedna mera nego sekvencijalan pristup koji počinje od mera bez troška i rizika i postepeno prelazi na složenije opcije samo ako prethodne nisu bile dovoljne. Svaki korak koji se dokumentuje jača pravnu poziciju kompanije i smanjuje verovatnoću skupog sudskog spora.

Najčešće postavljena pitanja o alternativama tehnološkom višku

Da li poslodavac mora da iscrpi sve alternative pre proglašavanja tehnološkog viška?

Zakon o radu ne predviđa formalan redosled koraka koji bi obavezivao poslodavca da iscrpi svaku alternativu pre otkaza. Međutim, zakon predviđa obavezu poslodavca da razmotri mere za novo zapošljavanje zaposlenih koji su višak, u saradnji sa sindikatom i Nacionalnom službom za zapošljavanje. Ako te mere postoje i nisu razmotrene, otkaz može biti nezakonit. Pored toga, iscrpljivanje alternativa pre otkaza jača pravnu poziciju poslodavca u eventualnom sudskom sporu.

Može li zaposleni odbiti neplaćeno odsustvo?

Da. Neplaćeno odsustvo je dobrovoljna mera koja zahteva saglasnost zaposlenog. Poslodavac ne može jednostrano naložiti zaposlenom da ode na neplaćeno odsustvo. Zaposleni koji odbije ovu opciju ne može biti kažnjen niti otpušten samo zbog tog odbijanja.

Šta se dešava ako zaposleni odbije aneks ugovora o radu?

Ako zaposleni odbije aneks koji mu je ponuđen zbog opravdanih poslovnih razloga, smanjenja obima posla ili organizacionih promena, poslodavac može pokrenuti otkaznu proceduru. U zavisnosti od prirode aneksa, zaposleni može imati pravo na otpremninu. Aneks mora biti ponuđen u dobroj nameri i uz jasno obrazloženje: aneks koji nudi drastično lošije uslove može biti osporen pred sudom.

Da li zaposleni koji potpiše sporazum o prestanku radnog odnosa može naknadno tražiti naknadu štete?

U principu ne, jer je svojom saglasnošću prihvatio uslove prestanka radnog odnosa. Međutim, ako zaposleni uspe da dokaže da su ga pritisci, prevara ili neinformisanost naveli na potpisivanje sporazuma, sud može poništiti sporazum. Zato je ključno da zaposleni bude jasno i potpuno informisan o svim pravima i posledicama pre potpisivanja.

Koja je razlika između otkaza kao tehnološkog viška i sporazumnog prestanka?

Zaposleni koji je dobio otkaz kao tehnološki višak ima pravo na otpremninu i na naknadu za vreme nezaposlenosti od Nacionalne službe za zapošljavanje. Zaposleni koji sporazumno raskine radni odnos nema pravo na naknadu za nezaposlenost (osim ako zakonom nije drugačije određeno), ali može pregovarati o novčanoj naknadi od poslodavca. Za poslodavca, sporazumni prestanak nosi znatno manji rizik od sudskog spora. Više o postupku otkaza pročitajte u blogu o otkazu ugovora o radu kao tehnološkom višku.

Zakažite konsultacije o radnom pravu

Odluka o smanjenju broja zaposlenih je teška i skupa. Pogrešno sprovedena je još skuplja. Pre nego što pokrenete otkaznu proceduru, proverite koje alternative su vam dostupne i koja kombinacija mera može postići željeni finansijski cilj uz najmanji mogući pravni rizik.

Naš tim za radno pravo pomaže kompanijama da pronađu optimalnu strategiju smanjenja troškova radne snage, od pregleda internih akata i aneksa ugovora do vođenja pregovora sa zaposlenima i sindikatima. Zakažite konsultacije pre nego što donesete odluku.

O autoru

Aleksandra Jaćimović, Advokat
Aleksandra Jaćimović je advokat u Zunic Law sa fokusom na radno pravo. Zastupa poslodavce i zaposlene u postupcima otkaza ugovora o radu, tehnološkog viška i sporova pred sudom. Savetuje kompanije oko internih akata, ugovora o radu i ugovora o poverljivosti podataka. Pogledajte biografiju.

1 Zakon o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017, 113/2017, 95/2018, 157/2020, 63/2021, 92/2023), dostupno na: paragraf.rs/propisi/zakon_o_radu.html
2 Zakon o radu, čl. 155–163 (program za rešavanje viška zaposlenih i obaveza razmatranja alternativnih mera), dostupno na: paragraf.rs/propisi/zakon_o_radu.html

Slični blogovi

Najnoviji blogovi

Niste sigurni odakle da krenete?

Ukoliko niste sigurni koji je prvi korak, zakažite konsultacije sa jednim od naših stručnjaka.

itlawaficionado

privacywhisperer

cryptobuddy

evegreen

Newsletter vredan vaše pažnje

Pratite ključne pravne informacije koje su od suštinskog značaja za rast i razvoj vašeg poslovanja