10 min čitanja

Podeli ovaj članak

Rate this Post

Da li je Ugovor o pravima i obavezama direktora pravi izbor za Vaše poslovanje?

Ugovor o obavezama i pravima direktora
Ugovor o pravima i obavezama direktora | Zunic Law

Ažurirano: Maj 2026.  |  Sledeća revizija: Novembar 2026.

Uloga direktora u savremenom poslovanju nesumnjivo prevazilazi granice formalnog rukovođenja kompanijom. Direktor više nije samo izvršilac odluka, već lice koje preuzima odgovornost za upravljanje poslovanjem, strateško odlučivanje i ostvarenje poslovnih ciljeva. Drugim rečima, aktivnosti direktora su te od kojih zavisi poslovanje jednog društva.

Broj direktora zavisi od strukture i opsega poslovanja jednog društva. Unutar društva može da bude imenovan jedan ili više direktora za svaki deo poslovanja, a sve u cilju raspodele odgovornosti. Direktor zastupa društvo prema trećim licima u skladu sa osnivačkim aktom, odlukama i uputstvima nadležnih organa. Ako društvo ima više od jednog direktora, svi direktori zastupaju društvo zajednički, ako osnivačkim aktom ili odlukom skupštine društva nije drugačije određeno. Ukoliko osnivačkim aktom društva nije predviđeno da svaki direktor postupa samostalno u vođenju poslova, tada direktor ne može samostalno preduzimati radnje ukoliko se drugi direktori protive. Dakle, Zakon omogućava neku vrstu mehanizma ograničenja slobode u vođenju poslova.

Osim odgovornosti za vođenje poslova, Zakon predviđa odgovornost direktora za poslovne knjige, finansijske izveštaje i vođenje evidencije o odlukama skupštine, kao i obavezu informisanja svih članova društva u vezi sa poslovanjem, te omogućavanje uvida u dokumente društva.

Direktor odgovara društvu za štetu koju mu prouzrokuje kršenjem odredaba Zakona o privrednim društvima, statuta ili odluke skupštine. Zakon isključuje odgovornost direktora ukoliko direktor postupa u skladu sa odlukom skupštine.[1] Između ostalog, Ugovor o pravima i obavezama direktora može da se posmatra kao alat kojim je moguće jasno definisati granice ovlašćenja, odgovornost prema društvu, ali i zaštitu jedne od najvažnijih figura u poslovanju svakog društva. Treba imati u vidu da su sva ova ograničenja interne prirode, odnosno da dejstvuju samo u odnosu između direktora i društva, dok je direktor, posmatrano iz ugla trećih lica, ovlašćen da u ime i za račun društva zaključuje poslove.

5 ključnih razlika između Ugovora o radu i Ugovora o pravima i obavezama direktora

Da li direktor mora da zaključi ugovor o radu?

Ukratko: Direktor ne mora da zaključi klasičan ugovor o radu, može obavljati funkciju i po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora (menadžerski ugovor), koji se najčešće koristi kada je direktor lice koje nije osnivač društva.

Ne, direktor društva ne mora da zaključi klasičan ugovor o radu. Naprotiv, direktor društva, osim što može da zasnuje radni odnos na osnovu Ugovora o radu kakav poznajemo, može da obavlja svoju funkciju i na druge načine:

  • Lice može biti imenovano za direktora odlukom društva te po tom osnovu obavljati funkciju direktora. To lice može biti bilo koje lice za koje se društvo odluči, uključujući i osnivača društva koji može da bude imenovan za direktora. Međutim, uvek je preporuka da se sačini ugovor koji će detaljno urediti odnos između direktora i društva, kako ne bi došlo do potencijalnih sporova.
  • Direktor može da obavlja svoju funkciju po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora.

Ugovor o pravima i obavezama direktora se najčešće zaključuje kada se za direktora imenuje lice koje nije osnivač društva, niti je lice koje zasniva radni odnos. U praksi je Ugovor o pravima i obavezama direktora poznat kao menadžerski ugovor.

Direktor društva je figura koja predstavlja ključ strateškog odlučivanja u okviru jednog privrednog društva, a Ugovor o pravima i obavezama direktora je fleksibilan način da se bliže uredi obim prava i obaveza direktora.

Upravo zato je razumevanje pravne prirode ovog ugovora ključno kako za direktore, tako i za vlasnike društava, o čemu pišemo u nastavku.

Pravna priroda ugovora o pravima i obavezama direktora

Ukratko: Ugovor o pravima i obavezama direktora je drugi osnov za angažovanje direktora prepoznat Zakonom o radu, direktor koji ga zaključi ne zasniva radni odnos, a naknada koju ostvaruje ne predstavlja zaradu, već se određuje internim dokumentima društva.

Prema odredbama Zakona o radu Republike Srbije[2], moguće je zasnovati radni odnos zaključivanjem Ugovora o radu sa direktorom kao zaposlenim, koji u tom slučaju ostvaruje sva zakonom zagarantovana prava iz radnog odnosa, a naknada koju prima za svoj rad predstavlja zaradu.

Sa druge strane, Ugovor o pravima i obavezama direktora Zakon o radu prepoznaje kao drugi osnov za angažovanje direktora. Ugovorom se uređuju međusobna prava, obaveze i odgovornosti direktora koji nije zasnovao radni odnos i poslodavca.

Lice koje obavlja poslove direktora po osnovu menadžerskog ugovora ima pravo na naknadu za rad i druga prava, obaveze i odgovornosti u skladu sa ugovorom. Ipak, ta naknada ne predstavlja zaradu, niti odnos zasnovan na ovom ugovoru predstavlja radni odnos.

Naknadu po osnovu menadžerskog ugovora prepoznaje Zakon o privrednim društvima, kojim je utvrđeno da se ukupna naknada za direktora ili način utvrđivanja naknade određuje odgovarajućim internim dokumentima društva. Čak je i Ministarstvo finansija dalo preporuku da bi Ugovor o pravima i obavezama direktora trebalo imati ugovorenu odgovarajuću naknadu, kao vid kompenzacije za rad koji direktor ulaže u društvo.

Zakonodavac Zakonom o radu ne propisuje svaki pojedinačni element Ugovora o pravima i obavezama direktora, kao što to čini u slučaju Ugovora o radu, gde eksplicitno navodi koje elemente mora da sadrži. Ipak, to otvara vrata društvu, a onda i direktoru, da međusobno usaglase sadržinu ugovora u skladu sa potrebama sopstvenog poslovanja.

Menadžerski ugovor može da traje do isteka roka na koji je izabran direktor, odnosno do njegovog razrešenja.

5 ključnih razlika ugovora o radu i ugovora o pravima i obavezama direktora

Ukratko: Pet ključnih razlika tiču se radnog statusa, karaktera naknade, oporezivanja, prava iz radnog odnosa i uslova angažovanja stranih lica u svojstvu direktora, ugovor o pravima i obavezama direktora nudi veću fleksibilnost, ali i manje prava u odnosu na klasičan ugovor o radu.

Radi boljeg razumevanja pravne prirode menadžerskog ugovora, važno je sagledati posledice zaključivanja Ugovora o radu sa direktorom, u odnosu na zaključivanje Ugovora o pravima i obavezama direktora.

  1. Radni status, Za razliku od Ugovora o radu, direktor angažovan po osnovu Ugovora o pravima i obavezama ne zasniva radni odnos, te se ne smatra zaposlenim u smislu Zakona o radu.
  2. Karakter naknade, Kada je reč o naknadi, direktor po osnovu Ugovora o radu ostvaruje naknadu koja ima karakter zarade i moraju se poštovati pravila u pogledu minimalne zarade, dok po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktor ostvaruje pravo na adekvatnu naknadu, ali koja nema karakter zarade.
  3. Oporezivanje, Za razliku od sistema oporezivanja po osnovu Ugovora o radu, naknada iz Ugovora o pravima i obavezama direktora podleže porezu na „druge prihode". Kako je poreskopravni aspekt izuzetno važan za poslovanje jedne firme, posebno je obrađen u jednom od narednih podnaslova.
  4. Prava iz radnog odnosa, Direktoru angažovanom po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora pripadaju prava koja su predviđena samim Ugovorom, ali bez zasnivanja radnog odnosa. Sa druge strane, direktor angažovan na osnovu Ugovora o radu ima sva prava koja garantuje Zakon o radu.
  5. Strana lica u svojstvu direktora, Strani direktor angažovan po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora dužan je da pribavi jedinstvenu dozvolu za boravak samo u slučaju da u Republici Srbiji boravi duže od 90 dana u periodu od 180 dana. Direktor angažovan po osnovu Ugovora o radu bio bi obavezan da pribavi jedinstvenu dozvolu za boravak i rad, nezavisno od broja provedenih dana u Srbiji. Angažovanje stranog lica u svojstvu direktora se preporučuje po osnovu Ugovora o pravima i obavezama upravo ukoliko direktor planira fleksibilne angažmane te kratkoročne boravke u Srbiji.[3]
Kriterijum Ugovor o radu sa direktorom Ugovor o pravima i obavezama direktora
1. Radni status Direktor zasniva radni odnos i smatra se zaposlenim u smislu Zakona o radu. Direktor ne zasniva radni odnos i ne smatra se zaposlenim prema Zakonu o radu.
2. Karakter naknade Naknada ima karakter zarade u skladu sa propisima o radu. Direktor ostvaruje adekvatnu naknadu, ali ona nema karakter zarade.
3. Oporezivanje Naknada podleže sistemu oporezivanja zarada. Naknada podleže porezu „na druge prihode".
4. Prava iz radnog odnosa Direktor ostvaruje sva prava iz radnog odnosa (npr. godišnji odmor, bolovanje, staž, otpremninu). Direktor ima samo ona prava koja su predviđena ugovorom, bez zasnivanja radnog odnosa, što utiče i na penzijski staž.
5. Strana lica u svojstvu direktora Strani direktor mora pribaviti jedinstvenu dozvolu za boravak i rad u Srbiji. Strani direktor je dužan da pribavi dozvolu za boravak samo ako boravi duže od 90 dana u periodu od 180 dana. Ova forma angažovanja pogodna je za fleksibilne i kratkoročne angažmane.

Cilj i sadržina ugovora o pravima i obavezama direktora

Ukratko: Ugovor se zaključuje između direktora, kog imenuje skupština društva (ili nadzorni odbor), i samog društva. Osnovni elementi obuhvataju naknadu za rad, naknadu troškova, pravo na odsustvo i druga ugovorena prava, uz mogućnost preciznog uređenja bonusa i stimulacija.

Pođimo od uobičajenog pitanja: sa kim direktor zaključuje Ugovor o pravima i obavezama direktora?

Direktora imenuje skupština društva, odnosno nadzorni odbor ako je u pitanju dvodomno društvo. Nakon donete odluke, direktor može da zaključi Ugovor o pravima i obavezama direktora sa društvom. Njime se regulišu prava i dužnosti direktora tokom trajanja mandata, kao i u slučaju njegovog ranijeg razrešenja.

U praksi, sadržina ugovora zavisi od veličine i organizacije društva, kao i od dogovora između osnivača i direktora. Ipak, i sam Ugovor o pravima i obavezama direktora sadrži neke osnovne elemente:

  • precizno ugovorena adekvatna naknada za rad direktora;
  • pravo na naknadu troškova (npr. putni troškovi, službena putovanja u zemlji i inostranstvu);
  • pravo na odsustvo sa rada zbog privremene sprečenosti;
  • druga ugovorena prava i odgovornosti.

Od svih pobrojanih osnovnih elemenata Ugovora o pravima i obavezama direktora, javlja se pitanje: koja je adekvatna naknada za rad direktora? Iz ovog pitanja se u praksi javlja mnoštvo nedoumica, a posebno sa poreskopravnog aspekta. Zbog toga ćemo u nastavku teksta pojasniti neke najčešće nedoumice.

Dok su osnovna prava direktora naizgled slična onima iz ugovora o radu, fleksibilnost ugovora o pravima i obavezama direktora omogućava preciznije uređenje bonusa, stimulacija i odgovornosti direktora.

Primeri ugovorenih odgovornosti i stimulacija direktora:

Osnovne dužnosti utvrđene Zakonom o privrednim društvima i osnivačkim aktom društva Oblici stimulacije direktora
Zabrana konkurencije; čuvanje poverljivih podataka; nadoknada prouzrokovane štete; dužnost pažnje prilikom obavljanja poslova; dužnosti prijavljivanja poslova i radnji u kojima postoji lični interes; dužnosti izbegavanja sukoba interesa. Ugovorom o pravima i obavezama direktora moguće je odrediti poslovne ciljeve koji služe kao kriterijum za isplatu godišnjeg bonusa direktoru. Reč je o varijabilnom delu naknade direktora, koja zavisi od ispunjenja postavljenih uslova. Ugovorom je moguće predvideti bonus za lojalnost, jednokratni bonus u slučaju uspešne prodaje kapitala, sticanje udela u društvu i slično. Stimulacija direktora ne mora biti samo u novcu, direktoru se može dati na korišćenje poslovni auto ili uplatiti članarina za neki klub, što sve predstavlja vid nenovčane stimulacije.

Poreskopravni aspekt naknade ostvarene po osnovu ugovora o pravima i obavezama direktora

Ukratko: Angažovanje po osnovu ugovora o pravima i obavezama direktora ne sprečava lice da bude osigurano i po drugom osnovu. Naknada se oporezuje kao „drugi prihod" po stopi od 20%, a osnovica se umanjuje za normirane troškove od 20%.

Da li angažovanje direktora po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora onemogućava direktora da istovremeno bude osiguran i po nekom drugom osnovu?

Ne. Angažovanje direktora po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora ne sprečava to lice da istovremeno bude osigurano i po drugom osnovu. Na primer, jedno lice može biti direktor po osnovu ovog ugovora, a istovremeno biti zaposlen kod drugog poslodavca.

Poređenja radi, u nastavku je prikaz razlike u vezi sa obavezom plaćanja doprinosa direktora kao fizičkog lica:

Osnov osiguranja Obaveza plaćanja doprinosa
Ugovor o pravima i obavezama direktora kao jedini osnov Obaveza plaćanja penzijskog i invalidskog osiguranja i doprinosa za zdravstveno osiguranje po zakonom propisanim stopama.
Postojanje i drugog osnova osiguranja (direktor je i zaposlen kod drugog poslodavca) Obaveza plaćanja samo penzijskog i invalidskog osiguranja po zakonom propisanim stopama.

Tabelarni prikaz poreskih stopa utvrđenih Zakonom o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje[4]:

Vrsta doprinosa Poreska stopa
Obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) 24%
Obavezno zdravstveno osiguranje 10,3%
Osiguranje za slučaj nezaposlenosti 0,75%

Na ovom mestu bismo ukazali i na posledicu činjenice da direktor zaključuje Ugovor o pravima i obavezama direktora sa društvom. Posledično, upravo je isplatilac ugovorene naknade direktoru po ovom ugovoru obavezan da obračuna, obustavi i uplati doprinose za direktora.

Poreski tretman naknade utvrđene Ugovorom o pravima i obavezama direktora (koja nema karakter zarade)

Prihodi koje direktor kao fizičko lice ostvari po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora, Zakon o porezu na dohodak građana karakteriše kao „druge prihode".

Osnovica doprinosa za lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu je oporezivi prihod od ugovorene naknade u skladu sa zakonom koji uređuje porez na dohodak građana.

Oporezivi prihod = bruto prihod umanjen za normirane troškove u visini od 20%

Porez na dohodak građana na druge prihode plaća se po stopi od 20%, saglasno odredbi člana 86. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana.[5]

Iz svega navedenog proizlazi da izbor načina angažovanja direktora ima i važne poreskopravne posledice, koje treba pažljivo analizirati prilikom donošenja odluke o obliku ugovora.

Prednosti i rizici ugovora o pravima i obavezama direktora

Ukratko: Menadžerski ugovor nudi veću fleksibilnost u ugovaranju uslova, naknada i bonusa, uz manje formalnosti, ali sa sobom nosi i veću ličnu odgovornost direktora u pogledu poreskih obaveza.

Upravo zbog dinamike savremenog poslovanja, Ugovor o pravima i obavezama direktora je sve češći izbor u svetu biznisa. Veliki procenat migracija u savremeno doba čini da se svakodnevno povećava broj direktora koji su strana lica. Upravo je Ugovor o pravima i obavezama direktora taj koji pruža određeni stepen fleksibilnosti kada je reč o položaju stranog lica.

Fleksibilnost u odnosu na Ugovor o radu postoji i u pogledu opredeljene naknade koju ostvaruje direktor po osnovu menadžerskog ugovora. Naime, naknada koju direktor ostvari po osnovu ugovora o pravima i obavezama ne predstavlja zaradu, te visina te naknade nije ograničena propisima o minimalnoj zaradi. Dakle, fleksibilnost se javlja u pogledu samostalnosti rada direktora, kao i opredeljivanja visine naknade za rad direktora.

Prednosti Rizici
Veća fleksibilnost u ugovaranju uslova i naknada, prednost i iz ugla direktora i iz ugla društva. Veća lična odgovornost direktora u smislu poreskih obaveza, uz napomenu da je odgovornost direktora posebno utvrđena Zakonom o privrednim društvima.
Mogućnost jasnog definisanja ciljeva i bonusa, pogodnost i za direktora i za društvo.
Manje formalnosti u odnosu na zasnivanje radnog odnosa. Snošenje poreskih obaveza direktora kao fizičkog lica, što je istovremeno i prednost za društvo.
Ugovaranje naknade bez ograničenja propisima o minimalnoj zaradi.

Zaključak

Ukratko: Ugovor o pravima i obavezama direktora je okvir poverenja između vlasnika i lica kome se poverava vođenje poslovanja, koji, kada je jasno uređen, omogućava optimalnu ravnotežu između fleksibilnosti i pravne sigurnosti.

Ugovor o pravima i obavezama direktora nije samo pravna formalnost, on je okvir poverenja između vlasnika i lica kome se poverava vođenje poslovanja. Kada se jasno uredi, ovaj ugovor omogućava optimalnu ravnotežu između fleksibilnosti i pravne sigurnosti, čime se smanjuju rizici i povećava efikasnost korporativnog upravljanja.

Zbog toga je važno da se Ugovor o pravima i obavezama direktora uvek prilagodi konkretnim okolnostima poslovanja, uz pažljivo razmatranje poreskih i radnopravnih posledica svakog rešenja.

Česta pitanja o Ugovoru o pravima i obavezama direktora

Da li direktor angažovan po osnovu menadžerskog ugovora zasniva radni odnos?

Ne. Direktor angažovan po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora ne zasniva radni odnos i ne smatra se zaposlenim u smislu Zakona o radu, za razliku od direktora koji zaključi klasičan Ugovor o radu.

Da li naknada po Ugovoru o pravima i obavezama direktora predstavlja zaradu?

Ne. Direktor ostvaruje adekvatnu naknadu, ali ona nema karakter zarade, te njena visina nije ograničena propisima o minimalnoj zaradi. Naknada se oporezuje po stopi od 20% kao „drugi prihod".

Kada je strani direktor dužan da pribavi dozvolu za boravak?

Strani direktor angažovan po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora dužan je da pribavi jedinstvenu dozvolu za boravak samo ukoliko u Republici Srbiji boravi duže od 90 dana u periodu od 180 dana. Direktor angažovan po osnovu Ugovora o radu mora pribaviti jedinstvenu dozvolu za boravak i rad nezavisno od broja provedenih dana u Srbiji.

Da li direktor po ovom ugovoru može istovremeno biti osiguran po drugom osnovu?

Da. Angažovanje direktora po osnovu Ugovora o pravima i obavezama direktora ne sprečava to lice da istovremeno bude osigurano i po drugom osnovu, na primer kao zaposlen kod drugog poslodavca.

Koliko traje Ugovor o pravima i obavezama direktora?

Menadžerski ugovor može trajati do isteka roka na koji je direktor izabran, odnosno do njegovog ranijeg razrešenja od strane skupštine društva ili nadzornog odbora.

O autorima

Autor

Sofija Udicki, Advokat

Sofija Udicki je advokat u Zunic Law, čiji je svakodnevni rad usmeren na korporativno, poresko i radno pravo. Pruža sveobuhvatnu pravnu podršku klijentima iz tehnološkog sektora, naročito u oblasti prava intelektualne svojine. Pogledajte biografiju.

Autor

Kristina Jevtić, Saradnik

Kristina Jevtić je saradnik u Zunic Law, sa specijalizacijom u korporativnom pravu i statusnim promenama, kompanijskom pravu Evropske unije, stečajnom pravu, međunarodnom privrednom pravu i pravu intelektualne svojine. Saradnik je u nastavi na predmetu Kompanijsko pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Pogledajte biografiju.

Add Zunic Law as a preferred source on GoogleAdd Zunic Law as a preferred source on Google

Slični blogovi

Najnoviji blogovi

Niste sigurni odakle da krenete?

Ukoliko niste sigurni koji je prvi korak, zakažite konsultacije sa jednim od naših stručnjaka.

itlawaficionado

privacywhisperer

cryptobuddy

evegreen

Newsletter vredan vaše pažnje

Pratite ključne pravne informacije koje su od suštinskog značaja za rast i razvoj vašeg poslovanja