thumbnail_Logo_4_vectorized
3 min čitanja

Podeli ovaj članak

Rate this Post

Online razvod – potreba digitalnog društva

20/03/2020

Konstantna mobilnost svetske populacije i globalizacija, iako njime izazvane, davno su prestale da budu odlike isključivo korporativnog sveta. Internacinalnost, prekograničnost i virtuelnost je već duboko ušla i u svakodnevni privatni život pojedinca.

Sasvim je jasno da je ključni faktor u funkcionisanju današnjeg sveta tehnologija, koja je izbrisala granice u nauci, proizvodnji, uslugama i, konačno, rešavanju sporova.

Naime, napredniji sistemi već dugo poznaju mogućnost rešavanja sporova putem interneta kao jednog vida alternativnog rešavanja sporova, te se ona u Velikoj Britanji, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i mnogim drugim zemljama ubrzano širi i primenjuje u najrazličitijim oblastima.

Virtuelno rešavanje sporova ulazi na mala vrata?

Alternativni modeli rešavanja sporova, nasuprot sudskim postupcima, dugo se primenjuju u praksi, a moglo bi se reći da su u nekim oblastima čak u potpunosti istisnuli ulogu suda.

Primeri alternativnog rešavanja sporova su:

  • Arbitraža
  • Medijacija
  • Ekspertsko mišljenje

Strane u pravnom odnosu sve više su usmerene na brža rešenja u primeni prava i savetovanje od strane eksperata, zbog čega je pružanje ove vrste pomoći putem interneta neverovatna pogodnost.

Imajući u vidu uspeh ovih alternativnih metoda, efikasnost i stručnost u svakom konkretnom slučaju, izvesno je da tradicionalni sudija u budućnosti neće suditi u privrednim sporovima i sporovima povodom intelektualne svojine.

S druge strane, razvoj veštačke inteligencije definitivno će nametnuti da se vašim pravnim dilemama, pa i sporovima, u budućnosti bavi stručnjak, koji može da iskoristi sve benefite ovog noviteta i ponudi brže i sugurnije rešenje.

Dakle, ni vansudske postupke ne zaobilazi potreba za inovacijama, međutim, ono što je karakteristično za te alternativne metode je da rado i brzo usvajaju novine, a sve u skladu sa potrebama stranaka. Stoga, nije ni čudno što se rešavanje sporova putem interneta najpre pojavilo u ovim alternativnim postupcima, i to u medijaciji.

Zašto medijacija putem interneta?

U primeru medijacije putem interneta, stranke imaju apsolutnu slobodu u izboru medijatora, bez obzira na teritorijalnu udaljenost. Medijacija se lakše organizuje, što rezultira brže pruženim uslugama. Na ovaj način vrši se medijacija i u prekograničnim sporovima, čiji bi troškovi inače premašili samu vrednost spora.

S druge strane, ono što medijatori ističu na prvom mestu je da ovaj način komuniciranja sa strankama stavlja fokus na bitne stvari, navodi na konkretnu argumentaciju i smanjuje uticaj emotivnih ili nepravnih aspekata na samo rešenje.[1]

Dakle, rešavanje spora putem interneta pruža sve benefite alternativnog vansudskog rešavanja sporova: usmeravanje strana na pomirenje, poravnanje, efikasnost, jednak pristup, fer i pravedne rezultate, bolja sredstva i diskreciju, s tim što pruža i mogućnost da se sve to postigne ,,online’’ i sa manje troškova.

Zamisao rešavanja postupka putem interneta je da fer i pravično rešenje bude dostupno svima. Stoga, u sistemima u kojima je ovaj metod uveden, jedini kriterijum je da strane u sporu imaju pristup interntetu, imaju svoje e-mail adrese i da žele stvar rešiti ovim putem.

Koji je značaj alternativnih načina rešavanja sporova u porodičnom pravu? Da li je moguć razvod putem interneta?

Porodičnopravne norme u mnogim zakonodavstvima predviđaju obavezno upućivanje na pokušaj mirenja, kao i na mirno rešavanje spora, upravo radi nalaženja zajedničkog ili kompromisnog rešenja.

To znači da su sa svih strana prodičnopravne stvari prepoznate kao one u kojima su pristupi alternativni sudskom postupku najbolja i najefikasnija opcija. Ako pored toga imamo u vidu da je upravo medijacija model koji je najpre usvojio rešavanje sporova putem interneta, sasvim je smisleno da i porodičnopravna pitanja budu rešavana upravo na ovaj način.

Razlozi za rešavanje porodičnopravnih pitanja putem interneta su i praktični. Naime, veliki broj internacionalnih brakova, sledstveno, donosi i veliki broj razvoda sa međunarodnim elementom. Ovi primeri naročito pokazuju neophodnost da se porodičnopravne stvari reše putem interneta efikasno, pravično i stručno. U suprotnom, često visoki troškovi organizovanja postupka licem-u-lice, uz za to potrebno vreme i nelagodnost, na prvi pogled premašuju vrednost samog pravnog pitanja. Ovo rezultira time da se jedna od strana često miri sa nezadovoljavajućim i nepravičnim rešenjem, obeshrabrena komplikovanom procedurom.

Na primer, da li biste zaista želeli da ulažete u put do daleke destinacije samo da biste se razveli od supružnika sa kojim ste već odlučili da ne želite da delite svoj život? Takođe, zašto biste ulagali sredstva za vođenje skupih sudskih parnica da bi ste se životno i ekonomski odvojili od dosadašnjeg partnera? Da li zaista morate i ličnim prisustvom da činite situaciju težom nego što inače jeste?

Ne mora da bude tako.

Razvod putem interneta u praksi

Iako su prve platforme za rešavanje sporova putem interneta nastale još pre dve decenije, jedan od prvih pilot projekata elektronske medijacije u brakorazvodnim postupcima urađen je u Holandiji 2009. godine, o čemu smo pisali za portal nova.rs.

U istraživanju rađenom na Institutu za interdisciplinarne studije sistema privatnog prava i rešavanja sporova, Univerziteta u Tilburgu, pokazano je da su parovi, koji su učestvovali u ovom projektu i koji su se pouzadali u profesionalnu pomoć u rešavanju sukoba putem interneta, izašli iz tog postupka zadovoljniji nego parovi, koji su se tradicionalno razvodili sa sudske klupe.

Zašto je to tako? Šta je to što je razlikovalo tradicionalne sudske postupke od onih koji su rađeni putem interneta?

Na prvom mestu, bračni partneri iz pilot projekta istakli su:

  • fer i jednak pristup za obe strane
  • proceduralnost, koju prati informisanje strana njihovim pravima
  • pojedinačni interpersonalni pristup slučaju[2]

Danas funkcioniše nekoliko ovakvih platformi, putem kojih uređenje porodičnopravnih stvari mogu da dobiju građani Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Australije, dok neke od njih funkcionišu i internacionalno.

Elektronske platforme za rešavanje sporova predviđaju mogućnost komunikacije putem e-mail-a, audio i video konferencija i instant poruka.

Ovakva procedura je naročito pogodna za internacionalne brakove ili brakove državljana koji prebivalište imaju u različitim državama.

Iako ih ima malo u poređenju sa brojnošću porodičnih sporova koje bi mogle rešiti organizacije, platforme, pa i institucije koje se bave ovim postupcima, otišle su daleko od tradicionalnih, rigidnih i nepersonalizovanih sudskih postupaka. Tako se, pored mogućnosti porodičnopravnog savetovanja, rešavanja konflikata medijacijom i sporazumevanja, pojavila ideja o čitavom setu porodičnopravnih i porodično funkcionalnih usluga.

Na primer, postoje platforme koje će čuvati svu važnu porodičnu dokumentaciju, putem kojih će strane u postupku i ubuduće komunicirati, vršiti dogovore i pratiti svoje rasporede, kao i vršenje međusobnih prava i ispunjenje obaveza.[3] Pored toga, veštačka inteligencija istrenirana je da, primenom određene vrste podataka karakterističnih za pitanja podele bračne ili vanbračne imovine, predvidi ishod spora, odnosno predloži moguće rešenje, i na taj način stranama predoči procenu rizika ulaska u spor. [4] Ovakvi programi, doduše, još uvek nisu doživeli svoju realnu primenu, ali prototip jednog od njih koristi se u Australiji, u organizaciji za pružanje pravne pomoći (Victoria Legal Aid).[5]

Da li se u postupku koji se vodi putem interneta može odlučiti o vršenju roditeljskog prava?

Kada se radi o roditeljskom pravu, i praksa sudova na međunarodnom nivou se razlikuje.

Iako ih je mali broj, definitivno postoje pravni poreci koji ne prihvataju čak ni sporazumevanje o roditeljskom pravu bez utvrđivanja da je taj predlog u funkcji najboljeg interesa deteta. U korist tome, u ovim sistemima ističu se argumenti da se samo elektronsko slanje zahteva, bez ispitivanja prihvatljivosti predloženog rešenja i saslušanja stranaka, prosto ne može pomiriti sa principima koji nalažu najbolji interes i zaštitu deteta.

Srećom, virtuelni postupak pruža mogućnost za sve navedeno. Štaviše, ističu se i pozitivni aspekti toga što se ni stranke ni deca ne izmeštaju iz svog uobičajenog okruženja. Zatim se smanje uticaj i pritisak roditelja na decu, kako bi ona dala izjave koje nisu u skladu sa njihovim stvarnim mišljenjem.[6] Dakle, saslušanja izvedena sa distance, koju pruža virtuelno rešavanje spora, odlikuje veća autentičnost, jer se strane ne izlažu nelagodnim situacijama, a smanjuje se i mogućnost da utiču na decu u korist svojih uloga u postupku.

Takođe, nije teško uvideti koliko ovo ima značaj kada se radi o slučajevima koje karakteriše nasilje u porodici.

Perspektiva razvoda putem interneta u Srbiji

Pored svih prednosti, kao i u svemu drugom, naći će se i stavovi koji ističu nedostatke virtuelnog rešavanja sporova. Tako postoji mogućnost pogrešne inerpretacije navoda strana u sporu, usled prostorne distance, a zatim i frustracija izazvana odloženom reakcijom druge strane.

Međutim, radi donošenja zaključka o prihvatljivosti sporova putem interneta, navedeni nedostaci moraju se uporediti sa prednostima koje donosi ova novina. U tom smislu, s obzirom na pozitivne aspekte, trebalo bi imati na umu i da sudske odluke moraju biti zasnovane na utvrđenim činjenicama i realnim okolnostima, te izuzete od ličnih afiniteta donosioca odluke, koji mogu da izazovu pristrasnot.

Iako začet na nezavisnim platformama, u periodu od dve decenije od njegovog začetka, ovaj vid postupka je usvojen i od strane državnih autoriteta progresivnh država.[7] Ovo govori da su prednosti rešavanja sporova putem interneta ipak prevagnule u odnosu na evenualne nedostatke.

Međutim, u Republici Srbiji za sada nije uvedena mogućnost razvoda braka putem interneta. Iako i sam Zakon o parničnom postupku predviđa mogućnost elektronske komunikacije stranaka i suda, opiranje tehnologiji u ovoj vrsti postupaka ostaje zagonetno.

Jedino trenutno dostupno rešenje najbliže virtuelnom alternativnom rešavanju porodičnih sporova, koje odlikuju slični benefiti, je sporazumni razvod braka bez prisustva supružnika.

U tom slučaju, dovoljno je da supružnici specijalnim punomoćjem ovlaste advokate za zaključenje sporazuma o razvodu braka, te sami supružnici ne moraju lično da pristupe ni potpisivanju ni ročištu, već sve to može da učini punomoćnik umesto njih.

U tom delu, želimo da podsetimo da je za sprovođenje sporazumnog razvoda braka potrebna saglasnost supružnika u pogledu sledećeg:

  • Pitanje podele imovine koja se smatra zajedničkom imovinom stečenom u braku
  • Pitanje vršenja roditeljskog prava nad maloletnom decom
  • Pitanje određivanja visine alimentacije, koju plaća roditelj koji ne vrši roditeljsko staranje
  • Pitanje održavanja ličnih odnosa između dece i roditelja sa kojim dete ne živi.

Stoga, čak ni međunarodni element ne predstavlja nikakav problem prilikom razvoda braka. Razvod braka sa stranim državljaninom je posebna tema o kojoj smo pisali.

Dakle, za pravne sisteme koji se još nisu u dovoljnoj meri upoznali sa virtuelnim postupcima, kao što je pravni sistem Republike Srbije, postupak povodom sporazuma za razvod braka definitivno bi bio postupak u kom bi se najbolje mogao testirati ovaj princip.

Sve u svemu, smatramo da će rešavanje porodičnih sporova putem interneta i u Republiku Srbiju doći kao neminovnost, kada se funkcionisanje pravosudnih i alternativnih institucija za rešavanje sporova u adekvatnoj meri digitalizuje.

Potreba za ovim rešenjem naročito se uočava u situaciji izazvanoj COVID-19 pandemijom, koja je nedavno zadesila svet. Svedoci smo da su sudski postupci stali, da su ljudi u situacijama za koje ne znaju kada će biti okončane, da su njihova prava odložena, a samim tim i štetne posledice veće. Dakle, jasno je da usvajanjem mogućnosti virtuelnog rešavanja sporova pravo ne mora da stane, jer, u suštini, i ne sme.

[1] Conley Tayler M. and McPherson M., Online Dispute Resolution and Family Disputes, Legal Studies Research Paper No. 297, Melbourne Law School, University of Melbourne, str. 25, par. 4, str. 26 par. 1-3
[2] Gramatikov M. and Klaming L. Getting Divorced Online: Procedural and Outcome Justice in Online Divorce Mediation, Tisco Working Paper Series On Civil Law and Conflict Resolution System, Tilburg University, str. 3, par. 3,
[3] Conley Tayler M. and McPherson M., Online Dispute Resolution and Family Disputes, Legal Studies Research Paper No. 297, Melbourne Law School, University of Melbourne, str. 23, par. 1 – 3, str. 24, par. 1,
[4] Zeleznikow J., The Split-up Project: Induction, context, and knowledge discovery in law, Law, Probbability and Risk, Joseph Bell Centre for Forensic Statistics and Legal Reasoning, Faculty of Law, University of Edinburg, str. 157 – 161, 2004
[5] Zeleznikow J., The Split-up Project: Induction, context, and knowledge discovery in law, Law, Probbability and Risk, Joseph Bell Centre for Forensic Statistics and Legal Reasoning, Faculty of Law, University of Edinburg, str. 9, 2004
[6] Stonestreet J.P., How the web can help children of divorce (and their parents…), https://www.mediate.com/articles/stonestreetJP1.cfm , 2003
[7] Conley Tayler M. and McPherson M., Online Dispute Resolution and Family Disputes, Legal Studies Research Paper No. 297, Melbourne Law School, University of Melbourne, str. 25, par. 4, str. 26 par. 1-3

Slični blogovi

1 min čitanja

Zunic Law

26/11/2020

Najnoviji blogovi

Niste sigurni odakle da krenete?

Ukoliko niste sigurni koji je prvi korak, zakažite konsultacije sa jednim od naših stručnjaka.

techlawafficiendo

privacywhisperer

cryptobuddy

evegreen

Ovo nije samo još jedan newsletter

Zaboravite dosadne pravničke analize i teoriju.
Saznajte za rokove i primajte vesti koje zaista pomažu vašem poslovanju.