7 min čitanja

Podeli ovaj članak

Rate this Post

Naknada štete zbog nezakonitog otkaza – šta poslodavci treba da znaju?

16/02/2026
naknada štete zbog nezakonitog otkaza

Ažurirano: April 2026.  |  Sledeća revizija: Oktobar 2026.

Poslodavac daje otkaz zaposlenom. Razlog je validan, ali procedura nije ispoštovana. Sud dosuđuje naknadu štete zbog nezakonitog otkaza u iznosu od 18 mesečnih zarada, plus zakonsku zateznu kamatu za tri godine trajanja spora, plus advokatske troškove suprotne strane. Ukupan iznos prevazilazi godišnji budžet celog HR odeljenja. Ovakav scenario nije izuzetak.

U praksi vidim da poslodavci najčešće potcenjuju jedan problem: razumeju kada smeju da otpuste zaposlenog, ali ne razumeju kako. Ta razlika košta jako puno. Svaki propušten korak u otkaznoj proceduri otvara vrata sudskom sporu, a sudski sporovi iz oblasti radnog prava u Srbiji traju prosečno dve do tri godine,1 za koje vreme kamata teče svakog meseca.

Ovaj blog pokriva šta nezakonit otkaz košta poslodavca: koje iznose sud može dosuditi, kako se računaju, i u kojim situacijama se te cifre dramatično povećavaju. Za širu temu prestanka radnog odnosa i tehnološkog viška, pogledajte naš blog koji pokriva situacije masovnog otpuštanja.

do 36 mesečnih zarada može iznositi naknada štete zbog nezakonitog otkaza u jednom sudskom postupku, pre kamate i troškova postupka. (Zakon o radu, čl. 191)

1. Kada je otkaz ugovora o radu nezakonit?

Ukratko: Otkaz je nezakonit kada nije postojao pravni osnov za prestanak radnog odnosa, ili kada osnov postoji ali procedura nije ispoštovana. Oba slučaja otvaraju pravo zaposlenog na naknadu štete. Razlika između ta dva scenarija utiče samo na visinu iznosa koji sud može dosuditi, ne na samu odgovornost poslodavca.

Nezakonit otkaz ugovora o radu postoji u dva oblika koji imaju sasvim različite posledice po visinu naknade. Detaljan pregled svih osnova i procedura dostupan je u našem blogu o otkazu ugovora o radu.

Prvi oblik: poslodavac nije imao pravni osnov za otkaz. Nije postojala povreda radne obaveze, nisu se stekli uslovi za tehnološki višak, zaposleni je bio u situaciji zakonske zaštite. Sud poništava otkaz i otvara pravo na pun spektar naknade.

Drugi oblik: osnov postoji, ali procedura nije sprovedena kako treba. Upozorenje nije dostavljeno na propisani način, izreka rešenja sadrži formalne greške, rok za izjašnjenje nije dat. Sud i u ovom slučaju poništava otkaz, ali dosuđeni iznos naknade je niži.

Poslodavci često greše u jednom: misle da ako imaju dobar razlog, procedura nije toliko bitna. Upravo taj stav generiše najveći broj sporova.

Ukratko: Nezakonit otkaz nastaje kada nema osnova ili kada procedura nije ispoštovana. Oba slučaja vode ka sudu. Visina naknade štete zavisi od toga koji od ta dva slučaja je u pitanju.

2. Koje posledice nosi nezakonit otkaz?

Ukratko: Nezakonit otkaz može rezultirati vraćanjem zaposlenog na rad, naknadom izgubljene zarade, naknadom od 6, 18 ili 36 mesečnih zarada, uplatom poreza i doprinosa, naknadom za neiskorišćeni godišnji odmor, zakonskom zateznom kamatom, troškovima sudskog postupka i novčanim kaznama do 2.000.000 dinara. Više posledica može nastupiti istovremeno u istom sporu.

Prema Zakonu o radu, nezakonit otkaz može rezultirati kombinacijom sledećih posledica:

  • vraćanjem zaposlenog na rad, ukoliko on to zahteva;
  • naknadom štete u vidu izgubljene zarade za period od otkaza do izvršenja presude;
  • naknadom štete u visini do 6 zarada kada osnov postoji ali procedura nije ispoštovana;
  • naknadom štete u visini do 18 zarada kada zaposleni ne želi da se vrati na rad;
  • naknadom štete u visini do 36 mesečnih zarada kada povratak na rad nije moguć;
  • uplatom poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za period bez rada;
  • naknadom za neiskorišćeni godišnji odmor;
  • zakonskom zateznom kamatom na svaki dosuđeni iznos od momenta nastanka štete;
  • troškovima sudskog postupka, uključujući advokatske troškove i sudske takse;
  • novčanim kaznama od 800.000 do 2.000.000 dinara zbog prekršajne odgovornosti.

Zaposleni može inicirati i više sudskih postupaka istovremeno ili uzastopno. U prvom postupku zaposleni može tražiti samo utvrđenje nezakonitosti otkaza, a u zasebnom naknadnom postupku naknadu štete. Svaki postupak nosi posebne troškove i svaki produžava period na koji teče kamata.

Ukratko: Posledice nezakonitog otkaza se sabiraju. Svaka greška u proceduri ili svaki neopravdani razlog za otkaz može aktivirati više stavki istovremeno. Ukupan trošak jednog spornog otkaza redovno prevazilazi iznos koji bi koštala pravilno sprovedena procedura uz pravnu pomoć.

3. Zaposleni traži povratak na rad: kolika je naknada?

Ukratko: Kada je radni odnos prestao bez pravnog osnova i zaposleni zahteva povratak, sud nalaže vraćanje na radno mesto i isplatu izgubljene zarade za ceo period od otkaza do povratka. U izgubljenu zaradu ulaze porez i doprinosi, ali ne ulaze naknada za ishranu, regres i bonusi. Iznos se umanjuje za zaradu ostvarenu kod drugog poslodavca u međuvremenu, ali samo ako je taj rad bio prijavljen.

Kada sud utvrdi da je radni odnos prestao bez pravnog osnova, a zaposleni zahteva povratak na posao, poslodavac je dužan da ga vrati na radno mesto odgovarajuće stručne spreme i da mu isplati naknadu štete u vidu izgubljene zarade.

Šta ulazi u izgubljenu zaradu, a šta ne?

Naknada obuhvata iznos izgubljene zarade uvećan za porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje za ceo period u kome zaposleni nije radio. Referentna zarada je ona ostvarena u mesecu koji prethodi otkazu.

U izgubljenu zaradu ne ulaze: naknada za ishranu u toku rada, regres za korišćenje godišnjeg odmora, bonusi, nagrade i druga primanja po osnovu doprinosa poslovnom uspehu.

Dobra slika: izgubljena zarada funkcioniše kao osigurana polisa. Pokriva ono što je zaposleni sigurno primao mesečno. Ne pokriva premije koje su zavisile od poslovnih rezultata, jer te premije nikad nisu bile garantovane.

Ukratko: Vraćanje na rad ne znači da je trošak za poslodavca manji. Uz povratak dolazi i isplata celokupne izgubljene zarade za sve mesece trajanja spora, plus porezi i doprinosi, plus troškovi sudskog postupka.

4. Zaposleni ne traži da se vrati: iznos naknade do 18 zarada

Ukratko: Kada zaposleni ne zahteva povratak na rad, sud može dosuditi naknadu štete u visini do 18 mesečnih zarada. Konkretan broj zarada zavisi od dužine radnog staža kod poslodavca, godina života zaposlenog i broja izdržavanih članova porodice. Pored ove naknade, zaposleni zadržava pravo i na naknadu izgubljene zarade za period od otkaza do presude.

Odluka zaposlenog da ne traži povratak na rad ne znači da je poslodavac bezbedan od isplate. Sud će dosuditi naknadu štete u visini do 18 mesečnih zarada kao zamenu za obavezu vraćanja. Ova naknada je kumulativna: uz nju, zaposleni može tražiti i izgubljene zarade za period od otkaza do presude, plus porez i doprinose, plus zakonsku zateznu kamatu.

Iznos između 1 i 18 zarada ne utvrđuje se automatski: sud uzima u obzir dužinu radnog odnosa kod poslodavca, životnu dob zaposlenog i broj izdržavanih članova porodice. Duži staž, stariji zaposleni i više izdržavanih članova porodice po pravilu vode ka višem iznosu.

Ukratko: Čak i kada zaposleni ne želi da se vrati, poslodavac može biti obavezan da isplati do 18 zarada plus izgubljene zarade za period spora plus kamatu. Te tri stavke zajedno lako prevazilaze godišnju zaradu zaposlenog.

5. Šta ako se zaposleni nakon otkaza zaposli na drugom mestu?

Ukratko: Novo zaposlenje je olakšavajuća okolnost za poslodavca, ali samo ako je rad kod novog poslodavca bio prijavljen. Naknada štete u vidu izgubljene zarade umanjuje se za iznos zarade ostvarene kod novog poslodavca. Ako je nova zarada viša od stare, razlika je nula, ali ostale komponente naknade i dalje važe.

Zaposlenje kod drugog poslodavca posle otkaza ne briše odgovornost bivšeg poslodavca. Utiče samo na visinu naknade izgubljene zarade.

Primer A: Zaposleni je kod poslodavca ostvarivao zaradu od 100.000 dinara mesečno. Nakon otkaza zaposlio se kod drugog poslodavca gde prima 60.000 dinara. Naknada izgubljene zarade iznosi 40.000 dinara mesečno od momenta otkaza do isplate, plus porez i doprinosi na tu razliku. Zaposleni zadržava i pravo da zahteva povratak na prethodno radno mesto. Bivši poslodavac štedi 60.000 dinara mesečno u odnosu na situaciju kada zaposleni uopšte nije pronašao novo zaposlenje.

Ključni detalj koji poslodavci često previđaju: umanjenje važi samo za prijavljeni rad. Ako je zaposleni radio „na crno" kod novog poslodavca, bivši poslodavac to praktično ne može dokazati. Sud će u tom slučaju dosuditi pun iznos izgubljene zarade bez umanjenja, bez obzira na realnu situaciju zaposlenog.

Ukratko: Novo zaposlenje smanjuje iznos izgubljene zarade srazmerno visini nove zarade, ali samo ako je taj rad prijavljen. Neprijavljeni rad ostaje van domašaja odbrane poslodavca u sudskom postupku.

6. Povratak na rad nije moguć: naknada do 36 zarada

Ukratko: Kada sud utvrdi nezakonitost otkaza ali istovremeno utvrdi da nastavak radnog odnosa nije moguć, može dosuditi naknadu štete do 36 mesečnih zarada bez vraćanja na posao. Nemogućnost povratka mora dokazati poslodavac. Tipični razlozi: trajno poremećeni odnosi nastali tokom suđenja, ukidanje radnog mesta zbog organizacionih promena, ili bolest zaposlenog koja onemogućava rad.

Ovo je scenarijo sa najvišim finansijskim rizikom za poslodavca. Sud utvrđuje da je otkaz bio nezakonit, ali prihvata da vraćanje nije realno izvodljivo. Naknada tada može biti i do 36 mesečnih zarada, a uz nju teče i naknada izgubljene zarade sa zakonskom zateznom kamatom i porezom i doprinosima. Posebna situacija nastaje kada je otkaz dat kao otkaz ugovora o radu usled tehnološkog viška, gde organizacione promene moraju biti naročito pažljivo dokumentovane.

Razlozi koje sud može prihvatiti kao osnov za nemogućnost povratka:

  • trajno poremećeni odnosi između zaposlenog i poslodavca, nastali tokom suđenja ili pre spornog otkaza;
  • organizacione promene kod poslodavca usled kojih je radno mesto ugašeno, bez mogućnosti premeštanja na odgovarajuće radno mesto;
  • nastanak bolesti ili stanja kod zaposlenog koje onemogućava nastavak rada.

Važno: teret dokazivanja leži na poslodavcu. Nije dovoljno tvrditi da povratak nije moguć. Poslodavac mora to i dokazati. Organizacione promene moraju biti dokumentovane. Poremećeni odnosi moraju biti konkretno potkrepljeni. Bez adekvatnih dokaza, sud će dosuditi povratak, a ne naknadu od 36 zarada.

Ukratko: Naknada od 36 zarada je najskuplja varijanta, ali nije automatska. Poslodavac koji želi da je sud primeni mora da dokaže objektivnu nemogućnost nastavka radnog odnosa. To zahteva pripremu i dokumentaciju.

7. Poslodavac ima osnov ali je pogrešio u proceduri: naknada do 6 zarada

Ukratko: Kada osnov za otkaz postoji ali procedura nije ispoštovana, a zaposleni zahteva povratak, sud odbija zahtev za povratak i dosuduje naknadu štete do 6 mesečnih zarada. Tipični formalni propusti: upozorenje nije dostavljeno, rok za izjašnjenje nije dat, rešenje ne sadrži sve obavezne elemente. Šest zarada može delovati prihvatljivo, ali uz kamate, troškove i eventualne kazne, stvarni trošak je znatno veći.

Ovaj scenarijo je možda najfrustantniji za poslodavca: razlog za otkaz je jasan i validan, ali zbog formalnog propusta sud poništava rešenje. Zahtev zaposlenog za povratak se odbija, ali naknada do 6 zarada i dalje sledi.

Primer 1: Zaposleni dolazi na posao vidno alkoholisan. Poslodavac odmah donosi rešenje o otkazu. Osnov je potpuno opravdan. Ali procedura nije ispoštovana: pre rešenja o otkazu zbog povrede radne discipline, poslodavac je bio dužan da pisanim putem upozori zaposlenog i ostavi mu rok od najmanje osam dana za izjašnjenje. Bez tog koraka, rešenje je formalno nezakonito bez obzira na očiglednost razloga.
Primer 2: Poslodavac je prošao sve korake, uručio upozorenje, dao rok za izjašnjenje. Ali rešenje o otkazu nije pravilno formulisano: ne sadrži konkretne zakonske odredbe koje su prekršene, izreka nije precizna, obrazloženje je nepotpuno. Rešenje može biti poništeno i na osnovu tih formalnih nedostataka, uprkos opravdanom razlogu za otkaz.

Oba primera ilustruju isti problem: nije dovoljno imati pravo. Mora se i pravilno sprovesti. Otkazna procedura funkcioniše kao obavezni protokol: propustite jedan korak i cela procedura pada, ma koliko bio validan razlog koji stoji iza nje.

Ukratko: Formalni propusti u proceduri koštaju i do 6 zarada naknade, plus troškove spora. Česta greška: poslodavac koji ima validan razlog misli da može preskočiti proceduralne korake. Ne može.

8. Neiskorišćeni godišnji odmor

Ukratko: Kada radni odnos prestane, poslodavac je dužan da isplati novčanu naknadu za sve neiskorišćene dane godišnjeg odmora. Naknada se utvrđuje u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci i isplaćuje srazmerno broju neiskorišćenih dana. Pravo na srazmerni deo odmora nastaje već posle punog meseca rada.

Neiskorišćeni godišnji odmor nije stavka koja nestaje sa otkazom. Prestanak radnog odnosa aktivira obavezu isplate novčane naknade za sve neiskorišćene dane, bez obzira na razlog prestanka radnog odnosa i bez obzira na to da li je otkaz bio zakonit ili ne.

Naknada se računa na osnovu prosečne zarade u prethodnih 12 meseci i isplaćuje srazmerno neiskorišćenim danima. Zaposleni koji je proveo samo jedan pun mesec kod poslodavca već je stekao pravo na srazmerni deo godišnjeg odmora.

U praksi: poslodavci koji prolaze kroz masovnija otpuštanja zaposlenih često potcenjuju ovu stavku. Zbir neisplaćenih odmora za veći broj zaposlenih može biti značajan iznos koji teče paralelno sa svim ostalim troškovima otkazne procedure.

Ukratko: Naknada za neiskorišćeni godišnji odmor nije opcija, nego zakonska obaveza. Nastupa automatski prestankom radnog odnosa i ne zavisi od zakonitosti otkaza.

9. Novčane kazne: od 800.000 do 2.000.000 dinara

Ukratko: Zakon o radu predviđa novčanu kaznu od 800.000 do 2.000.000 dinara za poslodavca koji otkaže ugovor o radu suprotno zakonskim odredbama. Kazna se izriče nezavisno od toga da li je zaposleni podneo tužbu. Može se primeniti i u situacijama gde zaposleni nije pokrenuo sudski spor, ali je inspekcija rada utvrdila nepravilnost.

Prekršajna odgovornost je zasebna stavka koja se dodaje na sve ostale troškove. Inspekcija rada može pokrenuti prekršajni postupak nezavisno od toga da li je zaposleni podneo tužbu sudu ili ne.

Konkretni iznos kazne zavisi od procene nadležnog organa u rasponu od 800.000 do 2.000.000 dinara. Uz to, u prekršajnom postupku mogu biti kažnjeni i odgovorno lice u pravnom licu, a ne samo kompanija.

Poslodavac koji se već suočava sa sudskim sporom i svim pratećim troškovima može istovremeno primiti i rešenje o prekršajnoj kazni. Oba postupka teku paralelno, svaki sa svojim troškovima i rokovima.

Ukratko: Novčane kazne se ne isključuju sa sudskim sporom. Mogu doći odvojeno i mogu biti izrečene i kada zaposleni nije podneo tužbu. Zbir sudske presude i prekršajne kazne može biti iznenađujuće visok.

10. Da li kamata i troškovi prevazilaze glavno potraživanje?

Ukratko: Da, mogu. Zakonska zatezna kamata teče od momenta nastanka štete (tj. od meseca kada zaposleni nije primio zaradu), posebno za svaki mesec. U sporovima koji traju dve do tri godine, zbir kamate može biti značajan. Uz to, strana koja izgubi spor snosi i troškove suprotne strane, uključujući advokatske honorare. Ukupan trošak redovno prevazilazi iznos glavne tužbene pretenzije.

Sudski sporovi iz oblasti radnog prava u Srbiji traju dugo. Prema podacima koje Prvi osnovni sud u Beogradu redovno objavljuje, radni sporovi prosečno traju između dve i tri godine na prvostepenom nivou, ne računajući eventualnu drugu instancu.1 Slične podatke potvrđuju i godišnji izveštaji Drugog osnovnog suda2 i Trećeg osnovnog suda u Beogradu.3

Za to vreme, zakonska zatezna kamata teče za svaki mesec u kome zaposleni nije primio zaradu, od momenta otkaza do momenta isplate. Kamata ne teče na ukupan iznos od datuma tužbe, nego posebno za svaki mesec, što znači da raniji meseci nose više kamate od kasnijih.

Prema Zakonu o parničnom postupku, strana koja izgubi spor snosi sve troškove suprotne strane: advokatske honorare po advokatskoj tarifi i sudske takse. Te iznose treba dodati na glavno potraživanje i kamatu.

Poslodavac koji u sporu izgubi plaća dvostrano: i sopstvenog advokata za sve vreme trajanja spora, i advokata zaposlene strane po sudski potvrđenoj tarifi, plus sve sudske takse, plus kamate, plus glavnicu. Ukupan iznos lako prelazi ono što piše u tužbenom zahtevu.

Ukratko: Troškovi sudskog spora se sabiraju godinama. Kamata, advokatski troškovi i sudske takse na kraju mogu biti veći od iznosa koji je zaposleni prvobitno tražio. Brže i jeftinije rešenje je uvek pravilno sprovedena procedura.

11. Reputacioni rizik

Ukratko: Presuda koja utvrđuje nezakonit otkaz postaje javno dostupna i može se naći kroz pretragu. Za kompanije koje aktivno regrutuju, posebno u IT sektoru, jedan javni radni spor može uticati na sposobnost privlačenja kandidata. Za startup kompanije i one koje privlače investitore, reputacioni signal može biti ozbiljniji od finansijskog.

Finansijske posledice nezakonitog otkaza se mogu izmeriti. Reputacione, po pravilu, ne mogu.

U industrijama sa visokom fluktuacijom zaposlenih, kao što je IT sektor, baza potencijalnih kandidata je uska i informacije cirkulišu brzo. Bivši zaposleni koji je dobio spor rado deli to iskustvo. Platforme poput LinkedIn-a i Glassdoor-a čine te informacije trajno dostupnim.

Za startup kompanije suočene sa masovnim otpuštanjem u periodu restrukturiranja, radni spor koji dospeva u javnost može narušiti i odnose sa investitorima koji prate operativne rizike kompanije. Ovo je rizik koji ne ulazi ni u jednu finansijsku projekciju, ali ima realne poslovne posledice.

Kako biste smanjili rizik od negativnih komentara bivših zaposlenih, razmotrite zaključivanje ugovora o poverljivosti sa zaposlenima kao deo standardne izlazne procedure.

Ukratko: Reputaciona šteta od nezakonitog otkaza nije apstraktna. Za kompanije koje regrutuju aktivno, ona se manifestuje u dužim rokovima popunjavanja pozicija, nižoj stopi prihvatanja ponuda i otežanom privlačenju seniornih kandidata.

12. Kako izbeći naknadu štete zbog nezakonitog otkaza?

Ukratko: Preventivne mere obuhvataju tri nivoa: pripremu internih akata koji precizno regulišu otkazne razloge i procedure, pravilno sprovođenje zakonske procedure u svakom konkretnom slučaju bez izuzetka, i razmatranje alternativnih rešenja pre pokretanja otkaznog postupka. Svaki od ova tri nivoa smanjuje rizik sudskog spora. Zajedno, gotovo ga eliminišu.

Zakon o radu predviđa veliki broj otkaznih osnova: od neposedovanja potrebnih znanja i sposobnosti, neostvarivanja rezultata rada, do različitih vidova povreda radnih obaveza i radne discipline. Uz to, poslodavci mogu internim aktima predvideti i dodatne razloge za prestanak radnog odnosa u okviru granica koje Zakon dozvoljava, čega često nisu svesni.

Dobro napisani interni akti rade dve stvari istovremeno: daju pravni osnov za otkaz i ojačavaju položaj poslodavca u eventualnom sudskom sporu. Pravilnik o radu koji jasno definiše šta se smatra povredom radne discipline nije formalnost. On je odbrana u sudnici.

Pre pokretanja otkaznog postupka, preporučujem da se razmotre i alternative otkazu ugovora o radu: sporazumni prestanak radnog odnosa, premeštaj na drugo radno mesto, smanjenje zarade usled smanjenja obima posla. Svaka od ovih opcija može biti prikladnija od otkaza u konkretnoj situaciji i eliminiše rizik sudskog spora.

Ukratko: Naknada štete zbog nezakonitog otkaza se najefektivnije izbegava pre nego što otkaz bude dat: kroz dobre interne akte, pravilno sprovedenu proceduru i razmatranje alternativa. Kada spor već počne, opcije se sužavaju i troškovi rastu.

Najčešće postavljena pitanja o naknadi štete zbog nezakonitog otkaza

Koliko iznosi naknada štete zbog nezakonitog otkaza?

Iznos zavisi od konkretnih okolnosti. Ako je otkaz dat bez pravnog osnova i zaposleni ne traži povratak na rad, naknada može biti do 18 mesečnih zarada. Ako sud utvrdi nezakonitost ali povratak nije moguć, naknada može biti do 36 zarada. Uz te iznose, zaposleni ima pravo i na naknadu izgubljene zarade za ceo period trajanja spora, plus zakonsku zateznu kamatu. Ukupan iznos koji poslodavac isplati redovno je znatno viši od samog broja zarada koji se navodi u presudi. Više o tome na stranici radno pravo.

Da li zaposleni može dobiti i vraćanje na posao i naknadu štete?

Da. Zaposleni može u istom postupku tražiti i poništaj rešenja o otkazu i vraćanje na rad i naknadu štete u vidu izgubljene zarade. Radi se o kumulativnim zahtevima koji se ne isključuju međusobno. Naknada od 18 zarada, međutim, nije kumulativna sa vraćanjem na rad: ona se dosuduje samo u slučaju kada zaposleni ne želi da se vrati.

Šta se dešava ako poslodavac ima osnov za otkaz ali je napravio grešku u proceduri?

Otkaz i dalje može biti poništen. Postojanje osnova za otkaz ne sanira proceduralnu grešku. Sud koji utvrdi formalnu nepravilnost poništiće rešenje bez obzira na opravdanost razloga. U tom slučaju, ako zaposleni traži povratak, sud će odbiti taj zahtev i dosuditi naknadu do 6 mesečnih zarada. Šest zarada možda deluje kao manja posledica, ali uz kamate i troškove postupka, ukupan trošak je uvek veći.

Koliko traju sudski sporovi zbog nezakonitog otkaza?

Na osnovu dostupnih godišnjih izveštaja prvostepenih sudova u Srbiji, radni sporovi prosečno traju između dve i tri godine na prvom stepenu.1 Ako neka od strana uloži žalbu, postupak se produžava. Za sve vreme trajanja spora teče zakonska zatezna kamata na iznos izgubljenih zarada, što povećava ukupan trošak svakim mesecom. Više o zakonskim okvirima na stranici radno pravo.

Može li kompanija biti kažnjena čak i ako zaposleni nije podneo tužbu?

Da. Prekršajna odgovornost i novčane kazne od 800.000 do 2.000.000 dinara mogu biti izrečene i bez sudskog spora pokrenutog od strane zaposlenog. Inspekcija rada može utvrditi nepravilnost tokom redovnog inspekcijskog nadzora i pokrenuti prekršajni postupak nezavisno od toga da li zaposleni preduzima bilo kakve korake.

Zakažite konsultacije o radnom pravu

Naknada štete zbog nezakonitog otkaza retko je jedina posledica. U sporovima koji traju godinama, troškovi se sabiraju na više osnova istovremeno. Svaki od tih osnova se može preduprediti pravilnom pripremom pre nego što otkaz bude dat.

Naš tim za radno pravo pomaže poslodavcima da uspostave procedure koje su zakonite, dokumentovane i sprovodive. Ako stojite pred otkaznim postupkom ili želite da pregledate postojeće interne akte, zakažite konsultacije sa advokatom specijalizovanim za radno pravo.

O autoru

Jelena Đukanović, Partner
Jelena je partner u Zunic Law sa fokusom na radno pravo i zaštitu podataka o ličnosti. Savetuje kompanije u Srbiji i regionu u svim aspektima radnog odnosa: od zaključivanja ugovora o radu, sprovođenja otkaznih procedura i kolektivnih pregovora, do zastupanja poslodavaca u radnim sporovima pred srpskim sudovima. Član tima Zunic Law od 2019. godine, partner od 2025. godine. Prepoznata kao Global Leader i Thought Leader za oblast radnog prava i zaštite podataka o ličnosti u više uzastopnih izdanja međunarodnog direktorijuma Who's Who Legal.

1 Godišnji izveštaj o radu, Prvi osnovni sud u Beogradu, dostupno na: prvi.os.sud.rs
2 Godišnji statistički podaci, Drugi osnovni sud u Beogradu, dostupno na: drugi.os.sud.rs
3 Program rešavanja starih predmeta, Treći osnovni sud u Beogradu, dostupno na: treci.os.sud.rs

Slični blogovi

Najnoviji blogovi

Niste sigurni odakle da krenete?

Ukoliko niste sigurni koji je prvi korak, zakažite konsultacije sa jednim od naših stručnjaka.

itlawaficionado

privacywhisperer

cryptobuddy

evegreen

Newsletter vredan vaše pažnje

Pratite ključne pravne informacije koje su od suštinskog značaja za rast i razvoj vašeg poslovanja