NEWSLETTER
Budite u toku sa najvažnijim informacijama
16.
Avg 2021.
Početkom juna ove godine na snagu je stupio novi Zakon o zaštiti poslovne tajne koji, za razliku od prethodnog, preciznije reguliše neka od najvažnijih pitanja u ovoj oblasti, čime se pravna zaštita poslovnih tajni diže na viši nivo. Pored terminološkog preciziranja pojedinih pojmova, prvi put se u jednom zakonskom aktu pominje i ugovor o poverljivosti kao mehanizam zaštite, a uvedene su i strože sankcije koje će, nesporno, dovesti do daleko veće opreznosti prilikom rukovanja poverljivim informacijama.
Usvajanjem novog Zakona o zaštiti poslovne tajne (dalje: Zakon) domaće zakonodavstvo napravilo je velik korak ka sveobuhvatnijem zakonskom regulisanju zaštite poslovnih tajni i poverljivosti generalno, kao i ka usklađivanju sa evropskim pravnim standardima na ovom polju. Čini se da je i kod nas poslednjih godina porasla svest o potrebi da se zaštita poverljivosti (pre svega u poslovnim odnosima) podigne na viši nivo, što je, najzad, rezultovalo usvajanjem adekvatne regulative u ovoj sferi.
Pre svega, novi Zakon sadrži donekle modifikovanu definiciju poslovne tajne:
U tom smislu, ako je Vaša kompanija držalac poslovne tajne, smatraće se da ste preduzeli razumne mere za njenu zaštitu ukoliko (primera radi):
Zakonski pojam poslovne tajne sada obuhvata i primer konkretnih informacija koje su njome obuhvaćene: predviđeno je da se poslovnom tajnom smatraju, između ostalog, znanje i iskustvo, poslovne i tehnološke informacije.
Pored samog pojma poslovne tajne, novi Zakon proširuje krug ključnih termina i precizno definiše ko se smatra:
kao i šta će se smatrati robom kojom je izvršena povreda poslovne tajne.
Budući da pre usvajanja novog Zakona relevantni pojmovi nisu bili precizno definisani, dopune u ovom pogledu bi očekivano trebale doprineti jasnijem i pouzdanijem tumačenju ostalih odredaba Zakona.
Novi Zakon eksplicitno navodi u kojim slučajevima će se pribavljanje, korišćenje i otkrivanje poslovne tajne smatrati zakonitim, odnosno nezakonitim. Nove odredbe ovog segmenta Zakona unapređene su u odnosu na ranije zakonsko rešenje, koje je na znatno oskudniji način definisalo dozvoljene i nedozvoljene slučajeve pribavljanja, odnosno raspolaganja poslovnom tajnom.
Naročito interesantna novina sadržana je u jednom od primera dozvoljenog raspolaganja poslovnom tajnom koje Zakon navodi, a to je situacija vršenja obrnutog inženjeringa (reverse engineering), pod uslovom ispunjenja drugih uslova koje Zakon predviđa. U IT ugovorima poput ugovora o licenciranju softvera se ovakvo postupanje najčešće predviđa u okviru zabranjenih radnji, te se vezuje za predmet licence na kome ne dolazi do prenosa celog prava već samo pojedinih ovlašćenja u okviru prava intelektualne svojine. Bilo kako bilo, unošenjem u Zakon jednog ovakvog termina koji se u IT industriji na globalnom nivou vrlo često upotrebljava, dok ga nijedan propis Republike Srbije do sada nije prepoznavao, nazire se prvi korak domaćeg zakonodavstva putem modernizacije domaćeg pravnog sistema i približavanja razvijenim svetskim sistemima sa sveobuhvatnijim pravnim regulativama u oblasti informacionih tehnologija i intelektualne svojine.
Sa praktičnog aspekta, jedna od značajnijih izmena koju donosi novi Zakon jeste način regulisanja zaštite poslovne tajne, počev od propisivanja zahteva koje držalac poslovne tajne može usmeriti protiv lica koje je izvršilo povredu poslovne tajne, pa sve do vremenskih rokova za podnošenje tužbe sudu.
Dakle, ako odlučite da licencom prenesete pravo korišćenja svoje poslovne tajne na svog poslovnog partnera ili saradnika, on će takođe moći da inicira postupak zaštite Vaše poslovne tajne pred sudom, bez obzira što nije njen izvorni „tvorac”.
Držalac poslovne tajne (i sticalac licence) mogu zahtevati i naknadu štete od svakog lica koje je znalo ili je moralo znati da učestvuje u nezakonitim radnjama u vezi sa poslovnom tajnom. Za razliku od prethodnog, novi Zakon ne predviđa mogućnost da se umesto naknade imovinske štete zahteva trostruki iznos uobičajene naknade koju bi držalac inače primio za (zakonito) iskorišćavanje poslovne tajne, ali umesto toga proširuje pojam štete i na nematerijalnu štetu, pored materijalne.
U praksi, ovo će značiti da ćete, ukoliko Vaše poslovne tajne neovlašćeno dospeju u ruke trećih lica, imati pravo da zahtevate da Vam se nadoknadi ne samo imovinska šteta u vidu stvarne štete i izgubljene dobiti, već i „neopipljiva” šteta koja je naneta Vašoj reputaciji, imenu ili brendu.
Rok za podnošenje tužbe zbog povrede poslovne tajne je novim Zakonom produžen sa ranijih šest meseci na godinu dana od dana saznanja za povredu, odnosno pet godina (umesto ranije tri godine) od dana kada je povreda učinjena.
Pored svega navedenog, novi Zakon uvodi strože kaznene odredbe u odnosu na ranije zakonsko rešenje: pre svega, za povredu poslovne tajne od sada mogu odgovarati i fizička lica i preduzetnici, a ne samo pravna lica.
Što se konkretnih sankcija tiče, iznosi kazni za pravno lice i odgovorno lice su ostale neizmenjene, dok su za nove subjekte odgovornosti propisani novi iznosi:
Sudeći po terminologiji i opštem duhu u kom je pisan, novi Zakon bi mogao biti važan korak za domaći pravni sistem kada je reč o pravu intelektualne svojine.
Iako takvo stanovište nije jednoglasno, poslovne tajne i poverljive informacije često se shvataju kao “kvazi” intelektualna svojina usled činjenice da ne poseduju formalne karakteristike koje su svojstvene drugim pravima intelektualne svojine kao što su autorsko pravo, žig ili patent, ali ipak nose neprocenjivu važnost i predstavljaju sve vredniji resurs savremenog društva te samim tim zaslužuju i adekvatnu zaštitu.
Budući da se novim propisom zaštita poslovne tajne dodatno „ozvaničava” i time približava zakonskoj zaštiti ostalih prava intelektualne svojine, opravdano je nadati se bržem razvoju sudske prakse, kao i stručnosti i iskustvu postupajućih sudija u ovoj oblasti u narednim godinama, nakon što primena zakona zaživi i u praksi.
Ne samo to, od uspostavljanja stabilnijih standarda za zaštitu poslovnih tajni može se očekivati da podstakne i dinamičniju razmenu poslovnih ideja na tržištu, sada kada privredni subjekti imaju pouzdan zakonski osnov zaštite njihovih poverljivih informacija. Ukoliko se primena Zakona i u praksi pokaže kao uspešna, to bi bio svojevrstan podsticaj kompanijama za uspostavljanja partnerstava i saradnje u Republici Srbiji, što bi posledično izvesno dovelo i do pospešivanja poslovne klime u domaćem privrednom eko-sistemu.